Iza nas je vikend prepun uživanja i ugodnog druženja. Slavonija i Baranja nude toliko toga, ja ću vam pokušati prenjeti dio naših doživljaja. Na žalost taj dio Hrvatske je još uvijek nepravedno zapostavljen. Iako sam živjela nekoliko godina u Osijeku, nikada nisam istražila i vidjela ljepote ovog kraja. Vikend je zapravo premalo vremena za sve što možete vidjeti i doživjeti. Ja ću se svakako vratiti a sigurna sam da će se i mnogi od vas nakon ovog teksta odlučiti i sami posjetiti.
Vesela ekipa na čelu sa “raskom” Mirtom Milek stigla je u petak ujutro na prvu lokaciju Erdutski vinogradi. Da vas za početak upoznam sa ekipom, s desna na lijevo glavom i bradom Andrea Fabric, Matea Frajsberger, Mirta Milek, Ana Vladusic, Marija Nikšić, Mile Butorac, Jona Tonković i moja malenkost. Erdutski vinogradi smješteni su na blagim padinama Daljske planine uz rijeku Dunav, koja oplavljuje Erdut i čini ga poluotokom. Za početak ćete ugledati povijesni dio vinarije čija povijest seže u 18. stoljeće. U vinariji se nalazi najveća vinska bačva na svijetu. Bačvu je od slavonskog hrasta 1989. godine izgradio DIK Đurđenovac. Izgrađena je tradicionalnom metodom cijepanja hrastovih duga od ukupno 109 hrastovih debala. Bačva je ukupne zapremine 75 000 litara, što je čini najvećom vinskom bačvom na svijetu u upotrebi. Bačva je uvijek puna i u njoj se uvijek nalazi graševina, jer je graševina zaštitni znak cjelokupnog vinogorja.
Nakon degustacije vrhunskih vina Erduta zaputili smo se u Vinariju Brzica , koja ima najljepši pogled na Dunav. Imali smo priliku kušati mladu graševinu i rose dok smo se grijali uz kamin.
Dobro smo se ugrijali uz vino I krenuli put Osijeka. Na ručak su nas odveli u Restoran Crna svinja. Odmah na prvu me osvojio izgledom, uređenjem ali i vibrom. Usluga je vrhunska. Mi smo probali sve delecije od crne svinje. Jedva smo se ustali od stola. Što da vam kažem, gostoprimstvo Slavonaca je posebno. Ako vas put nanese u Osijek, svakako otiđite na ručak u Crnu svinju, vjerujte mi biti ćete i više nego zadovoljni.
Siti smo krenuli put Tvrđe gdje smo bili smješteni u Maximilianu, taman da nam se malo slegne ručak i dojmovi. Kada smo odahnuli dočekala nas je ekipa Osječkog Adventiranja . Krenuli smo šetnicom prema trgu, Osijek je predivno okićen i prepun sadržaja. Slavonci mogu biti sretni, blagdandski duh je prisutan diljem grada. Osim blještavila, gastronomske ponude i kutaka za najljepše blagdanske fotografije imaju Božićni tramavaj. Ljudi moji to je nešto predivno. Svakako zavirite i provozajte se ako ste u Slavoniji.
Nakon šetnje odveli su nas na na večeru u Hotel Waldinger. Uživali smo u prekrasnom amijentu i tradicionalnim okusima prezentiranim na moderan način.
Za dobro jutro nazdravili smo u Vinariji Belje. Obišli smo stare podrume i najmoderniju proizvodnju u ovom dijelu Europe. Uz stručno vodstvo someliera kušali smo i saznali posebnosti.
Nakon Belja stigli smo u Baranjsku kuću. Etno restoran Baranjska kuća je obiteljski restoran, smješten u etno selu Karanac, u srcu Baranje, podno vinorodnog Banovog brda. U sklopu Baranjske kuće nalazi se i projekt “Ulica zaboravljenog vremena” koja se sastoji se od ukupno sedam starih ambara u kojima su smještene lončarska, stolarska i bačvarska radionica, tkalačka radionica, brijačnica i gostionica “Pod kruškom”.
Oduševio nas je čips od šarana i domaći kruh. Uživali smo u fish paprikašu I otkriji tajne pripreme istog. Probali smo i grah gulaš, šarana na rašljama, smuđa i kečigu koja je najstarija vrsta iz porodice jesitra. Dobro smo zalili sve rakijama i dan zasladili sa taškama punjenim pekmezom.
Nakon ovakvog ručka koji ću pamtiti zauvijek otišli smo na radionicu keramike Astzalos. Daniel nam je objasnio osnove keramike na kolu a nakon toga smo se i sami okušali u izradi keramike. Izgleda jednostavno ali potebno je puno vježbe za izradu najobičnije zdjelice. Naše radove će Daniel obojati i ispeći pa ću vam javiti dojmove kako je ispala moja kreacija.
Oprali smo ruke i zaputili se u Kneževe vinograde, točnije u smještaj Vinarije Kusić. Smještaj na vinskoj cesti je vjerujte mi pun pogodak. 😀
Nikad dosta vina pa smo se zaputili u Vinariju Josić, prvo u kušaonu a nakon toga i u restoran Josić na večeru. Restoran je stvarno poseban uređenjem, uslugom i hranom. Uz pečenu patku smo uživali i u tamburašima i kojoj kapljici previše.
Ujutro nas je razbudila prava baranjska zima, vjetar je šibao ko lud a mi smo se uputili u Kopački rit. Na žalost Nismo uspjeli uživati tamo, hladnoća nas je potjerala, ali jedva čekamo proljeće da se vratimo.
U Kopačkom ritu je završio nas susret sa predivno Baranjom i krenuli smo put Đakova. Točnije u Državnu ergelu Lipicanaca. Ergela u Đakovu osnovana je davne 1506. godine, što je svrstava među najstarije ergele u Europi i govori o dugoj tradiciji uzgoja konja na tom području. Konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 19. stoljeća.
Provozali smo se čak i u fijakeru, nikakva hladnoća nas nije spriječila. I baš je dobro, vjerujem da je i super jahati konja, eto nisam nikada ali idući put kada se pruži prilika sigurno ću probati.
Meni je poseban doživljaj bio i posjet kovaču, točnije majstorskom kovačkom obrtu “Vinković”. Franjo i njegova obitelj su nas dočekali kao prave prijatelje. Prvo smo nazdravili rakijom i uživali u najmekšim buhtlama i kiflicama koje je pripremila Franjina supruga. Nasmijani Franjo jedan je od 7 majstora kovača u hrvatskoj, a osim tradicionalnog on ima titulu i umjetničkog kovača.
Željezo se kuje dok je vruće, a mi zagrijani i pod dojmom ovog zahtjevnog zanata krenuli smo u Hotel Đakovo na ručak. Dočekao nas je poseban blagdanski ugođaj, vatra u kaminu i izvrsna hrana.
Zagrijala nas je rakija od bazge i juha od bundeve. Nakon toga smo uživali u lungiću u umaku od kulena i za kraj u žličnjacima od sira u umaku od borovnice. Za prste polizati.
Za kraj ovog vikenda uživali smo u šetnji Đakovom. Slavonija nas je nagradila prvim snježnim pahuljama. Duh blagdana je prisutan u gradu. Škicnuli smo i u Katedralu sv. Petra koja oduzima dah i iz vana, a posebno njena unutrašnjost. Ovdje je i završila naša vikend avantura.
Za kraj želim zahvaliti svima na gostoprimstvu, ekipa je uživala kao nikada. Veselimo se nekom idućem druženju.