Gastro lutanja, gastrolutanja

Osijek – novi val

Ako pratite moj Instagram profil znate da puno jedem vani. Volim popratiti ponudu naših restorana kao i sve novitete. Zagreb nam je procvao zadnjih godina i to me jako veseli. Slavonija je neka druga priča. Kako sam studirala u Osijeku, nekoliko godina sam i živjela tamo i u to vrijeme je gastronomska ponuda bila poprilično ograničena na klasiku. Osim studentske menze, ponekad smo kuhali ali dosta smo i naručivali i jeli vani. Opcije su bile pizza, pohanci, umaci od vrhnja za kuhanje i sl. Ništa moderno još tada nije zaživjelo, da me ne shvatite krivo i tada je bilo dobrih restorana tradicionalne kuhinje gdje se kuhalo dobro. Uvijek mi je bilo lijepo otići Kod Ruže i na još neka mjesta ali je baš falilo ponude. 

I tako napustim ja Slavoniju i krenu promjene 🙂 Usudila bih se reći da je American bar Dollar započeo taj novi val. Odmah kako se otvorio tamo 2015. ja sam ih posjetila i prostor me je oduševio. Kod burgera mi je jedina zamjerka bilo pecivo. Od tada sam jela tamo još nekoliko puta, pecivo je ostalo isto ali nedavno sam vidjela da su uveli novo brioche pecivo s glazurom od tamnog piva. To me jako veseli i iako u sklopu ovog lutanja nisam imala vremena posjetiti i njih opet, idući put ću svakako otići.

 

 

Kako sam nedavno opet išla za Osijek i imala sam nešto vremena za potrošiti, a vi ste na Instagram anketi potvrdili da želite čitati #gastrolutanja, ja sam se bacila na posao. Hvala ovim putem Ivi na preporukama. Naša slavonka mi je rekla koja mjesta obavezno moram posjetiti, na dva sam već bila a jedno je bilo pravo iznenađenje i za mene.

Hm kojim redosljedom krenuti, možda najbolje onako kako je i moj dan tekao. Za početak naravno kava, a ako ima kolača nešto slatko uz kavu uvijek prolazi. 

 

 

U Županijskoj ulici, u neposrednoj blizini hotela Waldinger otvorio se Gold by Waldinger. Ovaj divan prostor pridružio se dosadašnjim lokacijama, kavani i lounge baru. O samom projektu i novitetima vam ne mogu puno toga reći jer mi se na žalost nitko iz njihovog tima nije javio. Ja vam mogu reci da je prostor u samom centru, imaju neobičnu terasu i divan interijer. Kava je fina (što je barem meni u Osijeku uvijek bio problem) i izbor slastica poprilično širok. 

 

Osoblje je jako ljubazno, kako sam bila sama pitala sam koji kolač moram probati, tj. koji kolač se najviše prodaje, djevojka mi je sugerirala tortu sa tri vrste čokolade. To je klasika koja uvijek prolazi. 

 

Sjednite na terasu i gledajte prolaznike. Ukradite trenutak za sebe i smislite gdje ćete na ručak. A kad ono ručak preko ceste 😀

Kao što sam spomenula Iva je bila moj glavni instruktor, možete zamisliti moje iznenađenje kada je rekla da svakako moram otići u Hokus Okus – Čarolija Okusa na kebab. Da se razumijemo nemam ja ništa protiv kebaba ali kod nas je to redovito pašteta na štapu u kojoj je najmanje mesa, zamaskirana pojačivačima okusa i vrlo loše kvalitete. Taman za kasne jutarnje sate kata se vraćate iz izlaska i nemate drugog izbora. 

 

 

Dragi moji nema ovaj kebab veze sa paštetom na štapu 🙂 Dva brata su odlučila uložiti sve što imaju i ponuditi Osijeku pravu stvar.  Dok nam je Josip slagao njihov specijal ja sam kratko popričala sa Kristijanom. Ubiti najviše me je zanimalo zašto kebab i koja je njihova priča. 

 

 

Ukratko Kristijan jako voli kebab kojeg u Osijeku nije bilo, toliko ga voli da je odlučio staviti fax na stand by, uzeti ušteđevinu i krenuti u poduzetnike. To je prilično odvažan poduhvat pogotovo u lijepoj našoj. Prije toga je naravno isprobao sve što je stigao, napravio je domaću zadaću i krenuo kebabom po svijetu 🙂 Najbolji mu nije bio u Istanbulu, da vam ne otkrijem baš sve taj mu se svidio zato što je za marinadu korištena garam masala i luk koji se kasnije ne osjeti nego daje jednu posebnu notu.

 

Dečki koriste isključivo domaću piletinu koju mariniraju 24h u vakumu. Povrće također koriste domaće i svježe. Tako da u ovom slučaju stvarno znate što jedete. Ja sam probala blaine tortilju i osim što je bila odlična, kasnije nemate onih nuspojava kao kod paštete na štapu. Kebab možete pojesti u tortilji, u pitta breadu ili kao salata (ako ste na dijeti hah ). Takožer imate više veličina porcija, razne vrste tabasco umaka i uskoro njihovo craft pivo. Mislim da vam je to dovoljno razloga ako se nađete u blizini da uskočite i isprobate tu čaroliju okusa. Dečki svaka čast, ja vam želim od srca puno uspjeha i u daljnjem radu.

 

 

Posljednja postaja tog dana bila je Pivnica Merlon. Pivnica također nije bila novost za mene, jednom smo bili na ručku i opet je pecivo presudilo. Ali, tu opet uskače Iva i donosi mi update da su promijenili pecivo i da moram otići i tamo obavezno. Sunčan dan, Tvrđa mi je tako najdraži dio grada pa nekog velikog premišljanja nije niti bilo. 

 

 

Dok sam čekala vlasnika, prošetala sam cijelim objektom koji je poprilično velik. Vani će vas dočekati velika terasa koja je u vrijeme ručka bila skoro pa posve puna. Unutra bar, a sa zadnje strane restoran. Velika novost je i smještajni kapacitet koji su nedavno otvorili. Sve je novo, moderno uređeno, komforno sa korektnom cijenom. Izbor hrane je širok a opet ne previše širok. Prostor je uređen sa puno detalja. Bez obzira što rade jako dobro, trude se zadržati kvalitetu na nivou i uvesti neke sezonske novitete što je iznimno pohvalno.

 

 

 

Novo pecivo je pun pogodak, pravo brioche pecivo, nježno i mekano. Uskoro stiže i novi okus bugera, ne smijem vam odati baš sve detalje, nešto mora ostati i iznenađenje za vas kada se nađete u Merlonu. 

Meni je bilo divno na svakoj lokaciji i svaka je posebna za sebe. Jedva čekam čuti i vaše utiske 🙂 

Pokušala sam sažeti i tekst i fotografije ali ako želite još detalja, vičite, ja sam tu 🙂 I javite koja su vaša najdraža mjesta u gradu u kojem živite, lutati ću ja posvuda pa da budem spremna 🙂

 

 

 

*ova objava nije sponzorirana

 

 

 

Write a comment

%d blogeri kao ovaj: